„Znaš li bre koliko mi značiš, bre?“
Pijani ili trezni, super je ako imate ovo kome da kažete.
A imate li, iskreno?
A?

Potreban nam je barem jedan interpersonalni odnos u kom se osećamo bezuslovno prihvaćeno.

Odnos u kome ne moramo da se ustežemo od pokazivanja kako se zaista osećamo, o čemu zapravo razmišljamo, šta nas brine, zašto smo tužni, koje su nam dileme, odluke, prepreke, izazovi, blokade.
Ne ustežemo se da pokažemo ranjivost I slabost.
I da smo zaglupljeni ponekad. I bez dinara 🙂. I posramljeni I izblamirani. I da nas boli. Nekad duša, nekad telo ili I jedno I drugo.
Odnos u kome možemo da prosipamo najludje ideje. Fiksi I SF.
Odnos u kome možemo da se napijemo 🙂 I da nas ta osoba čuva da ne preteramo 🙂, da nas spakuje, odvede kući ili ako ste kod kuće, pomogne da se pidžamišemo I udobno nas smesti u krevet uz ono naše pijano:,, znaš koliko te volim bre I koliko mi značiš,je l’ znaš?“
Odnos u kome će nas pridržati kada se spotaknemo, kritikovati kada skrnavimo sebe.
Kada tavorimo a vidi se da možemo više I bolje.
Da zaslužujemo više I bolje.
Odnos u kom smo inspirisani.
Podstaknuti.
Odnos koji nas vezuje jer nas oslobadja.
Vezani smo slobodom koju osećamo u prisustvu te osobe.
Iako se nikada nisam istinski napila da bi neko morao da me čuva 🙂, volim taj osećaj, gde u tom stanju ludorije I odsustva svih inhibicija, kada prosipaš raznorazne gluposti, postoji taj neko ko uspeva da proživi adekvatno tu tvoju ludoriju nastalu ili iz velike sreće, ili iz očaja, ili čisto onako- namestilo se da bude dobro I pijano.
Ne, ne zagovaram alkoholizam nikako, nego sam pokušala plastično da vam objasnim taj jedan stručno rečeno, interpersonalni odnos u kom ste bezuslovno prihvaćeni, pokušah da objasnim plastično, šta bi za mene bilo bezuslovno prihvatanje onako kao šala pošalica, sa puno elemenata zbilje.
Ako imate tako nekog svog vi ste top/extra, što bi rekla omladina.
Hajde laku noć