O knjizi Oslobodjena-Nevena Mitrović, profesor srpskog jezika I književnosti.
Nevena, beskrajno hvala na ovim rečima, ostaće duboko I trajno zabeležene u mom srcu
Dobro veče poštovana publiko, beskrajno mi je zadovoljstvo i velika čast što ću imati priliku da sa vama podelim utiske o ovoj izuzetno neobičnoj i sugestivnoj knjizi.
Verovali ili ne ja sam Nadu upoznala pre 40-ak minuta, razmenile smo po dve rečenice, ali negde, u dubini duše imam osećaj da se duže poznajemo, mislim da je jedan od razloga i knjiga koja se našla, sticajem okolnosti negde početkom septembra meseca, u mojim rukama.
Početak ove profesorske sage biće u znaku traženja dopuštenja da profesor koristi malo puškice na času da bih mogla da kanališem svoju misao, jer sam zaista, nekako, previše duboko I upečatljivo doživela ovo štivo i ono što mi se najviše dopada je to što ova knjiga može da se čita po redu ali može da se čita I onako po poglavljima shodno raspoloženju I trenutnom odabiru.
Kako je izgledao taj susret sa knjigom? U biblioteci, u trenutku pri kraju sednice, sedmi čas po redu, dodatna, očekujem izuzetno ambiciozne učenike, nesvesna nekakve lične utamničenosti, nema veze, ekonomske, ideološke I svih ostalih, te su nam priče poznate, živimo sa tim, ušla sam u biblioteku I privukao mi je pažnju naslov OSLOBODJENA.
Horizont očekivanja automatski stvoren, predosećanje da je to knjiga koja nosi u sebi buntovnost, buntovno znači promeni, bez buntovnosti nema napretka…Knjiga se našla u mojim rukama, a iza raširenih korica, definitivno-otvorena duša jednog beskrajno iskrenog bića. Dok sam čekala učenike ja sam tu knjigu prelistavala, najpre sam pročitala prvi pasus na poslednjim koricama, uspela sam da pročitam i Prolog, i to je već bio trenutak kad je čas počeo.
Ušli su, nekolicina učenika, u njihovim očima teskoba, umorni, raspoloženi da rade ali previše umorni… Ponudila sam im da malo predahnemo uz ovo štivo. Pročitala sam im iste te odeljke, toliko sam ja pročitala pre toga i onda smo zajedno zaključili prelistavajući knjigu, prateći datume, prateći naslove-da su to lirski meditativni zapisi, da su pred nama dnevničke beleške, da je u pitanju univerzalno iskustvo. Ali kako rekoše moji učenici: ,,Zašto nam se čini da I mi nešto tako razmišljamo, da smo i mi nešto od toga spoznali”…I onda prvi utisak, ali kasnije se potvrdjuje I nakon temeljnijeg čitanja da je ovo individualno životno iskustvo u stvari put ka univerzalnom i arhetipskom. To je ono što ovoj knjizi daje ovako posebno I estetsku I saznajnu I svaku drugu vrednost.
Neobično je naći se nad knjigom koja omogućava fiktivni dijalog stvaraoca sa sobom ali omogućava I suštinski dijalog sa čitaocem, a kao što ste videli i sa čitaocima jer je to bilo kolektivno spoznavanje I čitanje. Onako pesnički zanesena kako se to inače dešava umetničkim dušama, pri kraju tog časa, jedva smo se mi dotakli gramatike, nismo uopšte imali osećaj za vreme; učenici su mi rekli da je to divan motivacioni govor, da je to nešto što nama treba, zamolili su me da nešto od toga čitamo i na času, što smo sledeće sedmice i učinili, kada nam je to vreme dozvoljavalo. U njihovim očima bilo je nekog neobičnog sjaja, u njima se probudila vera u nešto lepše, nekako su uspeli da odbace, u bar tih nekoliko trenutaka, od sebe rutinu, da osete koliko je reč, iskustvo, iskrenost-lekovito. Toliko su nekako bili produhovljeni sa tim.
Šta je to dalje što bih mogla da podelim sa vama u ovom mozaiku sećanja i dogadjaja a što će se svakako ukopiti u ono o čemu je govorila Nada nekoliko trenutaka ranije?
Čini mi se da je Nada u ovoj knjizi svojevrsni vrtlar. Vrtlar svoga bića. Ona neguje svoje biće. Svi mi imamo, znate,različita bdenja, kao senke mi smo nadvijeni nad mnogima koji su toga dostojni ili nisu, sad to je druga tema..Vrlo često smo uklopljeni u stereotipe, u obaveze, u svoje i tudje ambicije, ali mislim da je pravi trenutak da odvojimo vreme za ono bdenje nad sobom. I te poruke koje nam ovo delo, ova knjiga, ova neobična sugestivna poetska proza nudi, da shvatimo da smo autentični, da imamo pravo da krenemo od svojih potreba i da to nije sebičnost koja će narušiti mir, sreću i slobodu drugih ljudi.
Prateći knjigu,zamišljajući Nadu, naravno i na osnovu fotografije, ali nekako i zamišljajući sve to; a prateći malo svoju rodjenu decu i decu u školi-sve su to moja deca na neki način; učinilo mi se da ova knjiga nudi u sebi, onako slikovito, jedan pupoljak, ja sam zamislila jedan ružin pupoljak koji se postepeno otvara. I sad, mi čitaoci, uživamo u izgledu te ruže- ja sam zamislila crvenu- a uživamo i u mirisu i uživamo u tom postepenom otvaranju. Ali svi dobro iskustveno znamo, koliko je zapravo dobro to sazrevanje, ta samospoznaja, veoma teška i da uz to idu nemiri, tuga, nesigurnost, očajanje, nemoć i čitav sijaset drugih osećanja. Ali i u svemu tome i lepota, jer da nema svega toga, da nema tuge, ne bismo bili prekaljeni i šta bi bilo onda sa katarzom koja nam je u suštini neophodna.
Šta još reći o svemu ovome i rezimirati a ne dozvoliti jednom profesoru da se raspriča i da uleti u jednu profesionalnu deformaciju-mislim da je ovaj večerašnji susret i način kako ste ulazili, kako smo svi medjusobno komunicirali prepoznajući se, što likom, što rečima, mislim da smo i večeras ostvarili suštinu komunikacije. Da nas je Nada u tom smislu spojila i da je tačno to da srž smislene reči jeste put ka praktičnom delanju i ka suštinskom delanju. Jer nije sve u teoriji, da mi jedni druge posavetujemo šta ćemo i kako ćemo, nego da tu energiju kanališemo, da se spojimo, da se srodimo i da se to što je smisleno, sustiče i da što više budemo sa ljudimo koji su toga dostojni.
Šta još ova knjiga nudi? Ja bih rekla saznanje, lepotu, mudrost, istinu, iskrenost, ljubav, veru i nadu. I verujte, još mnogo toga. Treba čitati, doživljavati, osećati, razmišljati – definitivno-treba intenzivno živeti. Ako ne verujetena reč, a vi sebi kao nevernom Tomi priuštite ovu knjigu, prigrlite te korice, to štivo će vam višestruko uzvratiti. Nado, hvala ti na nesebičnosti i na ovom izuzetnom čitalačkom i životnom iskustvu.
Autor: prof. Nevena Mitrović