Strah od smrti
Nema straha da ćemo otići dokle god nemamo vremena da osetimo to. Dokle god smo toliko strastveno i nesebično zaokupljeni stvaranjem i davanjem svetu, nema straha od kraja.
Jer bolest nema tu šta da traži. Kao i nijedna negativna emocija. Tu nema mesta Tugi, krivici, strahu, jer je strast za stvaranjem i ta energija toliko snažna; radost od datog i napravljenog nepresušna; da poništava svaki strah. Tu čovek nema vremena da ode. I ako se to desi, desi se iznenada.Čovek ode u procesu stvaranja.
Ali nije se plašio, nije bolovao, nije predvidjao, nije bio zaokupljen sobom i svojim simptomima već onim što ima da da svetu.
S tim se budi o tome misli, na tome radi i sa tim leže.
I tu nema nikakvog mesta za strah od smrti ili bolesti.
Da, oni deluju sebično jer nemaju vremena za druge stvari. Možda za porodicu, decu ali njihova misija je mnogo veća od svega toga. Kreativni naboj je ogroman i traži pražnjenje.
Zato tamo gde ima svsishodnosti, ljubavi, kretivnog rada, inspiracije, nema mesta strahu od bolesti i smrti.
*********
Ovaj svet je zasnovan na različitosti. Samo pokušavaju da nas stave u kalup.
Suština svega je nalaženje smisla koji postoji u svakom danu u svakom satu u svakom trenutku do kraja našeg bivstvovanja.
Smisao je samo u nama.
Nalaženje smisla je naša odgovornost, odgovornost svakog od nas.
Jer sve loše u nama dolazi iz besmisla, iz nemogućnosti da nadjemo smisao.
A možda nismo ni pokušali.
Ako radimo ono isto što drugi rade – to je rutina, komformizam.
Ako radimo ono što nam se kaže da moramo i trebamo – to je diktatura, totalitarizam.
Nađimo svoj smisao, to je suština života i različitosti i podelimo ga sa drugima. To traži izlaženje iz komfora.
I zato ako patite od besmisla, razmislite da li ste u komformizmu ili totalitarizmu! Ili nečemu trećem.
Niko drugi nije odgovoran sem nas samih za sopstveni smisao.
Autor: Nada Marković