Danas sam sedela u mom kafiću koji mi inače služi da se vratim sebi, da se regulišem kada ispadnem iz balansa, da povratim svoje granice i unutrašnju stabilnost. Neko drag mi je prišao da me zagrli, ali nisam bila spremna, trebao mi je moj prostor u tom trenutku. Rekla sam: ,,Ne diraj me, sad sam kao bodljikavo prase, imam bodlje! “ Koliko god da volim zagrljaje, tada nije bio trenutak i to je sasvim u redu. Bilo je zapravo vrlo simbolično i poruka je bila prava. Mojim dragim ljudima uvek mogu sve da kažem, ali ono što sam u tom trenutku govorila sebi je ovaj tekst koji ću vama ukratko prepričati i iz koga sam dobila inspiraciju sve ovo da vam napišem.

,Bodljikavo prase mi je izašlo spontano, ali kako ništa nije nikada slučajno po svim zakonima energetske psihologije, posedoh još malo u tom kafiću pijuckajući kapućino, a onda požurih da ispišem ove redove. U energetskoj psihologiji postoji jedan modul koji se zove Duhovni Životinjski vodiči. Možda vam to zvuči malo čudno, ali je zapravo takodje jedan izvrstan rad na sebi jer se dosta uči o sebi kroz životinje i njihov način ponašanja i opstajanja. Jer u prirodi je sve i sve je vrlo jednostavno. Tako sam ja danas spontano odabrala bodljikavo prase koje je u životinjskim vodičima simbol granica, poštovanja svog ali i tudjeg prostora, kao i dobrog snalaženja u kriznim situacijama. Kako se kaže u opisu

,,bodljikavo prase ima preko 30 000 bodlji i one su simbol sposobnosti postavljanja granica i zaštite, kao i poruke da se ne treba uplitati u tudje živote ako nam drugi to ne dozvole ili nas ne pitaju za pomoć, te da treba dozvoliti drugima da žive svoj život dostojanstveno i shodno ličnim vrednostima.Takodje, greške na koje se ,,ubodemo“ su sastavni deo života i učenja, te ne treba da ih prati osećaj krivice ili sramote. Bodljikavo prase upozorava da se usled greške uvek možemo ,,ubosti” podsećajući da se na greškama uči.“*

Eto, to su granice. Kada me pitaju šta su granice, ja vizualiziram te bodlje koje pustim kada mi je previše. To jednostavno osetim, osetim da sam preterala u radu, u davanju svom detetu, osetim da mi je dosta vidjanja sa nekim ljudima, da mi je dosta nekih aktivnosti, da mi ne prijaju. Osetim da mi je dosta nekih reči i nekih priča, neke hrane, da mi je dosta nekih stvari, da ih više ne želim nositi. Osetim da mi treba da se izmestim i da odem na neko bezbedno mesto, gde osećam da sam mirna i ušuškana (vi birate) i da tu mogu da se vratim sebi. Inspiraciji, preispitivanju ciljeva, rada, ljudi, roditelja, postupaka, dana, škole, dece, reči, pisanja, života, priroteta.

Tu mogu da osetim šta mi stvarno treba. Kada se vratim sebi. Ovo sve ostalo je življenje po inerciji, po tome kako nas vir nosi. Ali najčešće počnemo da se davimo u tom viru ako ne osetimo na vreme da nas je obuzeo, preuzeo i da nema života ako nastavimo tako. Stanite kada je tako, kada osetite da se ne osećate dobro u vašem telu. Uvek pitajte telo, osetite telo, to ste zaboravili.

Tu nema univerzalnog zakona niti recepta.

To je nešto što se oseti kada smo bliski sa sobom. Osetimo se ugroženo, osetimo nemir kada izadjemo iz sebe, izvan granica našeg tela. I to često zanemarujemo. Kako rekoh, to može biti bilo šta. Izgovorene reči, dela, putovanje na koje su nas naterali da idemo, predstava na koju nam se nije išlo ali hajde, nema veze da popunim vreme, kafa koja nam se nije pila ali hajde nema veze, drugarica koja nas je,, smorila“ ali ona je drugarica, itd. Da ne pričam o mnogo ozbiljnijim stvarima, ali praznici su i neću.

Nacrtajte krug oko sebe, pustite bodlje, bežite u prirodu u šumu, raširite ruke i ne dozvolite da niko udje u taj prostor. Niti da vas savetuje, niti da radi nešto umesto vas (jer zna najbolje?!) a vi mu to niste dozvolili, niti da ispravlja vaše krive Drine, niti da vas zivka kad mu se ćefne, niti da vas prisiljava, unosi se u lice, ubedjuje…Kažem, osetićete po telu koje je uplašeno tada, nemirno, počinje da se grči, nije mu prijatno, alarmira da je opasnost tu. Opasnost koja je jednaka duševnoj smrti jer vi tada gubite sebe.

Samo pustite bodlje. Izadjite u prirodu i dok šetate pozovite bodljikavo prase da vam pomogne da nadjete odgovore na to:

Gde grešim, koje obrasce ponašanja ponavljam a da mi ne prijaju, gde sam izgubila sebe, gde sam previše pustila a da toga nisam ni svesna, koji segment mog života nije po mojoj meri, gde mi treba više, šta mi novo treba,a nisam ni svesna? Šta treba mojoj duši a ubedili su me da mi ne treba i da to nije ok?Koje su moje vrednosti, koje su moje potrebe?

I napravite plan kako to da promenite.

Bodljikavo prase zna itekako da voli i vrlo je nežno. Baš zato što ume i da pusti bodlje kada treba i da zaštiti sebe i svoj život.

Želim vam u Novoj godini da naučite da osluškujete sebe da budete ranjivi kad treba ali da itekako pustite bodlje prema onima prema kojima je to neophodno!

*Citirani deo o Bodljikavom prasetu preuzet i prafraziran iz knjige Duhovni Životinjsko vodiči Aleksandra Imširagića