Šetam danas sa ćerkom, ona vozi trotinet, pada, izguli nogu, ništa, ali…
Ima potrebu da dira ranu, da je čačka, briše, …
Kažem, kao doktor, mama, Mato, ne diraj ranu, brže će zarasti…
Mato pusti ranu sama da zaraste, ne diraj ranu, samo je ne diraj…
Ona tvrdoglavo čačka i čačka i čačka…
Mato ne diraj ranu, zašto moraš težim putem, poslušaj me, idi lakšim putem…
Ne dirajte svoje rane, ne idite putem kojim ste već bili povređeni, skrenite levo ili desno, pokucajte na druga vrata, potražite zdraviji način, ne dirajte rane radeći ono što vas je već povređivalo, jer to su obrasci, programi koji se trebaju menjati…
Birajte drugi način, druge ljude, one koji vas istinski ali istinski vole i prihvataju bez zadrške…Vidajte svoje rane ljubavlju a ne ponovnim biranjem istoga u ludoj nadi da će se desiti čudo..
Stavljate pogrešan lek na ranu, probajte drugi…
Još niste naučili da volite sebe i svoje rane…
Ne dirajte tvrdoglavo svoju ranu, potpuno nesvesni da radite stalno i nanovo isto sebi…Samo sebi…Dajte sebi ljubav, konačno, birajte ljubav…
Kroz nove ljude i situacije koji će to podržati u vama i pomoći vam da zacelite…Kroz nove vas…
Grlim
Autor: Nada Marković