Ljudi nam uvek daju neke poklone od kojih neki nisu tako lepi…
Srčani centar što je on čistiji mi imamo veći kapacitet da primimo ali i da tražimo ono što nam treba.
Sposobni smo za odnose pune ljubavi i poverenja.
Svaki energetski centar je povezan sa nekom endokrinom žlezdom.
Svaki energetski centar osim prvog i sedmog imaju projekciju napred i nazad. Za srčani centar projekcija napred je sposobnost da damo ljubav, a projekcija nazad je sposobnost da primimo ljubav i da imamo poverenj ada primimo, da dozvolimo da imamo oslonac u nekom, da imamo bar neke osobe kojima smo poklonili poverenja, naslon na stolici, da se odmorimo…da se prosto naslonimo na nekoga, da imamo poverenja, da verujemo nekome. Osetite to. Kao kad počnete da padate unazad i neko vas pridrži ali ključno je da vi dozvolite i da možete potpuno da se opustite u tom položaju jer istinski verujete.
Bazično pitanje srčanog centra je kako vidim druge ljude? Jer svi odnosi idu iz jednog jedinog odnosa tj. odnosa sa samim sobom. Šta nedostaje ljudima da bi mogla sto posto da ih volim?
Možda im nedostaje da mi daju više pažnje. Ali radom na sebi i na srčanom centru mi osvešćujemo da smo npr. rasli u narcističkoj porodici gde niti smo dobili ljubav, bilo je zlostavljanja suptilnog, verbalnog omalovažavanja, zanemarivanja. Osvestimo da je majka npr bila ta. Vrlo suptilno odbacujuća. Osvestimo svoju tugu zbog odbačenosti. Ljutnju. Osvestimo da mislimo kako su svi drugi ljudi sebični jer nam ne daju dovoljno, a zapravo sve potiče od majke. Od nje nismo dobili dovoljno.I očekujemo od drugih da to isprave, tu nepravdu. Dakle, ljudi su takvi kakvi jesu.
Nismo ni mi krivi. Nikako. Samo smo odgovorni da to osvestimo i da razvijamo svoj sopstveni kapacitet za ljubav prema sebi. Kroz sopstveni rad, kroz normalne odnose. Da učimo. Da je velika moć u našem srcu. I da samim tim oprostimo jer razumemo. Kada ga iscelimo mi dozvolimo da više primimo i damo. Do sada je tu mnogo bola, razočarenja, ljutnje i nismo ni mogli da primimo. Nije bilo mesta.
Projekcija nazad: šta nedostaje ljudima da bih mogla da im poklonim potpuno poverenje?
To su suštinska pitanja srčanog centra i prihvatanja samog sebe.
Svaki energetski centar je preterano otvoren kada nema uporište u centru ispod i zato je važno ojačati centar ispod kada je srčani centar preterano otvoren. Centar ispod je solarni pleksus, centar našeg identiteta i samopouzdanja i autentičnosti.
Naš srčani centar, naše duševne potrebe…svi imamo vrlo čudne potrebe u vrlo čudnim okolnostima,jedemo čudnu hranu, družimo se sa čudnim ljudima itd . To je metafora naših duševnih potreba…popunjavamo praznine hranom…Pričamo telefonom, bolje bi bilo sami sa sobom da poričamo pred ogledalom…I sve je to ok! To je komplulzivan i jedini način za zadovoljavanjem duševnih potreba, nije suštinski i nikada ne zadovoljava ono što je nama stvarno potrebno…ono što nama suštinski treba mi osetimo tek kada pročistimo taj centar i tada energija nesmetano kruži i baš kao kada je čovek opušten on duboko udahne…
Kad imamo duševnu hranu, kada su nam zadovoljene duševne potrebe, ne treba nam ni hrana….
Svaki energetski centar na svoj način metaboliše energiju i da, energije svuda oko nas ima u neograničenim količinama, baš kao i vazduha…cela stvar je da li možemo dovoljno duboko da udahnemo. Kad smo emocionalmo uznemireni i kada se ta uznemirenost nabije u dijafragmu, dišemo plitko…
Spoznati šta to nedostaje ljudima oko mene da bih mogla u potpunosti da ih volim-to je davanje….Sposobnost da primimo i da se naslonimo na nekog-šta to nedostaje drugim ljudima da bi im poklonila poverenje…
Kad imamo neku bol one se lepe jedna na drugu, trauma na traumu….Naša suštinska vibracija i mantra su one misli i emocije koje najčešće vrtimo i kako se najčešće osećamo po ceo dan. To je ono što hoćemo da izmenimo radom na čakrama.
Srčani centar spaja tri gornja i tri donja centra. Što jetra radi na fizičkom nivou to srčani centar radi na emotivnom. Taj centar bi bilo dobro da bude čist i protočan, da kad počnemo rad sa drugim centrima on sve to obradi i propusti, baš kao i jetra na fizičkom nivou…Da mi ništa ne primamo k srcu i ne zadržavamo. To ne znači da smo bezosećajni ali kada smo mirni u srcu i kada ljudi nešto pričaju mi nemamo te tripove… kada nam neko nešto kaže, ako nema onoga u nama što nam govori: e ovo nam je mama ili tata svaki dan govorio, mi ne primamo to k srcu…Ali ako mi imamo istu povredu kao osoba
koja nam se obraća tu nastaje kurcšlus…Medju bliskim ljudima,…Ili neko bilo šta kaže, ali zavisi kako mi to razumemo..Možemo da budemo povredljivi i uvredljivi za bilo šta to nam neko kaže, to su naše rane, povrede..
Samo rane nas razdvajaju od drugih ljudi, da li u kapacitetu ljubavi koju možemo da damo, da li u kapacitetu poverenja koje takodje dajemo ljudima……Kad prihvatimo sebe,to bolno sećanje koje imamo i sva uverenja vezana za to sećanje promenimo (ne dobijam dovoljno, ne zaslužujem npr), rana više nema, sve vreme to jesu naše rane koje moramo da iscelimo. Time se bavimo kod srčanog centra.
Sledeći ponedeljak: članak o balansu i disbalansu srčanog energetskog centra.