Narcisova žena

Venera sa plutonovskim aspektima,venera koja se oseća nevoljeno, odbačeno i poniženo. Ranjena Venera koja je naizgled posesivna, ali ona se samo plaši ponovnog bola. I ponovo bira nekoga ko je nedostupan po prirodi stvari i manipulativan i time takva Venera potvrdjuje svoje duboko i najdublje uverenje da nije vredna ljubavi, da je bezvredna.

Ona žudi za ljubavlju, najdubljom i najstrastvenijom, ali je traži u pogrešnima jer je na to navikla kroz iskustva da je ljubav bol. Što više boli, to je za nju veća  ljubav. Ona se u isto vreme i sama oseća nevoljeno, izigrano i odbačeno. Ali ona jedina može da voli nevoljivo. Kod ovakve Venere prisutna je trauma poniženosti i odbačenosti, to je njena senka. A samo narcis po svojoj konstituciji moze da joj ,,priušti“ baš sve što njoj treba, kako bi konačno“ prigrlila’’ svoju senku, svoju  odbacenost i naučila da vrednuje sebe.Treba da nauči da  strast koju oseća nije u stalnom narcisovom odbacivanju ili igrama toplo-hladno, da je strast u jednoj igri, ljubavi, erotskom skrivanju, ali da tu nema odbacivanja i igranja igrica. Narcis dakle ovakvoj Veneri daje sve što joj treba da bi naučila svoje lekcije, da bi potencirala sve svoje boli, i samim tim ih osvestila i iscelila. Naizgled, na početku ona misli da je pronašla sve što joj treba, i to je istina. I ono što joj treba tokom bombardovanja ljubavlju; ali i ono što je bizarno i grozno, svo to njegovo manipulisanje i odbacivanje njoj treba, da bi počela da vrednuje sebe i da bi se popela do svog sunca, ojačala svoj identitet i shvatila da ljubav nije manipulacija i kontrola, da je ljubav slobodna kada se oslobodimo osećaja napuštenosti i straha i tuge zbog napuštenosti. Venera je zapravo tu da bi naučila tu lekciju, Narcis ništa neće naučiti. On će naći neku novu Veneru, spremnu na patnju i učenje, a onda će sve te osvešćene Venere da prave promenu u kolektivnoj svesti.

Mislim da za svakog narcisa u ovom životu postoji samo jedna žena. Tu je samo jedna jedina žena. Ta žena je sećanje na njegovu traumu, traumu njegove duše iz nekog do života. Ta žena je narcisova trauma, u nekom od života gde duša nije bila narcis. Ta žena je biće koju je duša izgubila u prošlom životu zbog čega nosi traumu i zbog čega je postao zao. Zlo je uvek posledica nepreradjene traume. Ta žena dolazi u ovo životu kao jedan posebna žena za njega. Ta žena nije kao druge žene ta žena jeste ,,prava“ u nekom višem smislu. Kad se sretnu, kad se ugledaju, oni osećaju da imaju jedno drugom šta da daju.Oni se poznaju i osećaju da imaju jedno drugom i treba mnogo toga da daju. On oseća potrebu da je uzme samo za sebe, opsesivnu i posesivnu potrebu i da je nikom ne da i oseća stravičan strah da je ponovo ne izgubi. Tu proradi njegova trauma i on pokušava da je manipulacijom i kontrolom zadrži. On koliko je želi samo za sebe, sa druge strane ima i tu zlu potrebu da je kazni za to što ga je ostavila i što ju je izgubio na bilo koji način. I tu se ljubav pretvara u kaznu za neposlušnost.

Žena ta kada ugleda narcisa oseća da treba nešto da mu da, da ga spase, ona oseća kao neki dug prema njemu ali to je to sećanje koje je ostalo u njoj, da ju je izgubio. Ona kao da nosi njegovu bol i ima snažnu potrebu da mu da mnogo ljubavi. Iako zna da je to previše i opire se tome jednim svojim delom, iako zna da će je to uništiti, da će izgubiti sebe u tom davanju, ta sila je mnogo jaka i ona ulazi u igru izgaranja jer je ona biće ljubavi i oseća dužnost i ljubav.

Narcis manipuliše i njenim osećajem dužnosti i time je i kažnjava želeći još i još i …Nikada nije dovojno ljubavi.

Dok je skroz ne iscrpi jer samo tako može da je kontroliše i samo tako je siguran u njenu slabost i to da ga neće ostaviti.

Ali ta žena je feniks i ne voli kontrolu, ona živi i kad umire i opire se, ta žena je mnogo jaka žena.

Narcis, uvidjajući jenu ogromnu snagu kroz spoljnu krhkost koja je samo spolja, shvata da je ta žena bajna i shvata šta ima, ali ne može protiv sebe. U toj svojoj borbi, umesto da ga oplemeni i da izabere njenu snagu i ljubav,što i jeste svrha odnosa, on je izmuči i ipak ostavlja jer shvata da ne može  da je kontroliše i pored svog mučenja.

Pošto ne zna kako da je zadrži, jer ne zna za ljubav, to može da čini samo manipulacijom, on izabere da ode sasvim.Manipulacija i kontrola tu ženu naizgled pomere, savladaju, ali ona je uvek jača i digne se.

Shvata da ne može da je pobedi i odluči da je ostavi, ne zato to je ne želi nego zato što shvata da ne može, da se plaši ponovnog ostavljanja.On ne ume da voli zbog svoje traume a ostali načini kod te žene ne prolaze. Ali ona se trudi, ona se toliko trudi da u njemu probudi tu nekadašnju ljubav koju je imala sa njim, u nekom od života. Ona se seća ljubavi. I pokušava da mu je vrati, da mu vrati sebe. Ali kod njega je ipak strah i potreba za kažnjavanjem jača,  on je sad zao.

Ponekad se lomi na kratko, proradi taj crv sećanja, ljubavi, ali na sekund,  na kratko.

Ona ga nikada ne bi ostavila, ali njegova nesigurnost je jača. On ne pokazuje znake ljubavi i promene, tek ponekad, pomalo i nju to drži. Ostavlja je, ne jer je ne želi, nego se plaši, sam sebe i svoje napuštenosti. Plaši se da se trauma ne ponovi.

On ponovo izabire strah a ne ljubav, a ona ostaje potpuno rasparčana od bola i krivice jer nije uspela. Ali nije do nje.

I tako se ta priča širi i ostaje za naredni život…